19 aug NAŠI „UKUĆANI“: BERRY TALE
Godine rada u poljoprivredi naučile su me da su najbolji proizvođači oni, koji sa agrarnim sektorom u pogledu obrazovanja i prijašnjeg iskustva nemaju gotovo ništa. Često sam razmišljao o tome, kako jedan mašinski inženjer, stomatolog ili pak medicinski tehničar imaju najurednije voćnjake, intenzivne farme i pune plastenike? Odgovor je uvijek bio isti. Pristupali su poslu temeljno, metodološki i pri tome savjete stručnjaka prihvatali u potpunosti, bez imalo improvizacije. Tim tragom naišao sam i na dva kuma, po struci novinara, koji su odlučili da sade kupinu…
„Oduvijek sam imao želju da se pored redovnog posla bavim i sa dodatnim aktivnostima, koje bi rezultirale nečim opipljivim, što bih mogao da prezentujem i poklonim dragim ljudima.“, započinje priču Milovan Matić iz Gradiške, dok razgovaramo u omiljenoj kancelariji mlađih naraštaja – kafani. Još tokom studija u Milovanu se javila pomenuta želja, koju je udružio sa jednakim ciljevima tadašnjeg fakultetskog kolege, a današnjeg kuma Miloša Lukića. Paralelno sa tim, najstarija generacija u Milovanovoj porodici polako je smanjivala svoje aktivnosti u poljoprivrednoj proizvodnji, otvarajući tako put nasljednicima za neke nove i progresivne ideje. Cilj je bio, kako naglašava Milovan da se djedovina ne zapusti.
Milovan i Sonja Matić
„Prvi korak nam je bio da istražimo sve mogućnosti i potencijale, na osnovu kojih bi donijeli odluku o vrsti i konceptu proizvodnje.“, nastavlja Milovan. „Od početka, maštali smo o zaokruženom sistemu proizvodnje, koji ne bi zavisio od otkupljivača, nestabilnog tržišta, promjene cijena, uslužnog skladištenja i drugih faktora. U skladu s tim, postavili smo sebi pitanje – Šta je to što fali u ponudi poljoprivrednih proizvoda na našem tržištu? Kupina je bila logičan izbor. Na našem području nije zastupljena u velikoj mjeri, radi se o kulturi koja je odavno odomaćena u našim uslovima i najvažnije, kupina pruža veliki broj mogućnosti u preradi.“, zaključuje Milovan.
Plantaža kupine u Gornjim Podgradcima
Nakon donošenja odluke o izboru kulture, Milovan i njegov kum Miloš su, uz podršku porodice i prijatelja krenuli u projekat zasnivanja voćnjaka. Za lokaciju je odabrana Milovanova djedovina u selu Gornji Podgradci, na kojoj je podignuta prva plantaža kupine na površini od šest dunuma. Nabavljene su certifikovane sadnice iz Italije, sorta Loch Ness, koja daje odlične prinose i pri tome posjeduje značajnu otpornost na najznačajnije bolesti. Naime, mladi agropreduzetnici su od početka plantažu kupine zasnivali po principima organske proizvodnje, kako bi kasnije bez značajnijih poteškoća mogli da je i certifikuju. U skladu s tim, sadnja je izvršena 2020. godine, u sred prvog Covid Lockdown-a. Međutim, iako je pandemija uzrokovala mnogo poteškoća u njihovom radu, Milovan i Miloš nisu odustali. Štaviše, ponovno oživaljavanje proizvodnje na imanju Milovanovog djeda Vojsilava rodilo je u njemu neku novu snagu, pa im je tako on danas jedan od najvažnijih pomoćnika.
„Djed je prije nekoliko godina zbog starosti prestao da obrađuje zemlju. Do tada je imao malo stoke, nešto žita i voća. Ničega previše, ali opet domaćinski. Kada smo mi krenuli sa radovima, djed se ponovo pokrenuo. Pomaže nam dosta i drago mu je što smo tu. Ručnom kosom prođe oko svake sadnice!“, ističe ponosno Milovan i prisjeća se kako su na početku ljudi u prolazu često zastajkivali pored plantaže, čudeći se otkud toliko mladih ljudi na jednom mjestu i da rade zemlju.
Organski certifikovani plodovi kupine
Uporedo sa zasadom, mladi poljoprivredici gradili su i pogon za preradu i skladištenje kupine. Od početka, ideja je bila da se pored svježih plodova tržištu ponude i prerađevine od kupine, na prvom mjestu vino. Jednostavno, kako navodi Milovan, u prethodnom periodu kupinovo vino nije bilo lako dostupno običnim potrošačima, već je u najvećoj mjeri bilo zastupljeno u apotekama i to kao lijek. Druga alternativa za ljubitelje kupinovog vina bili su proizvođači po selima, koji nisu imali standardizovanu tehnologiju i koji su u preradi kupine veoma često koristili dosta šećera. Suprotno ovoj praksi, Milovan je na početku prerade angažovao profesionalnog enologa, koji im je pomogao da dođu do željene recepture, koja će rezultirati vrhunskim bistrim, pitkim i aromatičnim vinom, u kojem mogu uživati svi ljubitelji ovog pića. Prve reakcije testne grupe, sačinjene od porodice i prijatelja, a kasnije i šireg tržišta bile su odlične. Razmazana šira od kupine na bijelim pločicama pogona za preradu poslužila je kao inspiracija za vizuelni identitet, dok je vino nazvano „Berry Tale“, jer po prvi put donosi jednu zanimljivu priču o kupinovom vinu.
Berry Tale, jedinstvena priča o kupinovom vinu
„Ove godine imamo prvi značajniji rod, zahvaljujući kojem ćemo biti u prilici tržištu ponuditi veće količine svježe kupine, kao i vina na kraju sezone. Od kraja prošle godine posjedujemo i organski certifikat, što našem radu i kvalitetu daje posebnu važnost.“, ističe ponosno Milovan i navodi kako su ove godine kao i većina poljoprivrednika imali velikih problema sa sušom, koja je doslovno spalila vršni dio špalira, za koji Milovan u šali kaže da se može bez problema i dorade koristiti za čaj.
Berry Tale kupinovo vino može se pronaći u „Kući Lijevča i Potkozarja“ u Gradišci, „Krajiškoj kući“ u Banja Luci i Trebinju, prodavnici „Maxuzija“ u Sarajevu, „Vine Room-u“ i „Zoki komercu“ u Banja Luci. U ukupnoj distribucuji vina, „Kuća Lijevča i Potkozarja“, kako tvrdi Milovan ima veliki značaj. Poenta je u tome, kako mi kaže, što „Kuća“ na veoma lijep način prezentuje sve brendove u njoj, trudeći se svakodnevno da na jednak način obezbijedi prepoznatljivost lokalnih brendova i poveća obim potrošnje domaćih proizvoda.
Na kraju, Milovana pitam za budućnost. Dobijam odgovor da je ona, kao i mogućnosti prerade kupine bogata idejama i novim projektima.
„U perspektivi zamišljamo jednu malu kućicu na našoj plantaži kupine, sa degistacionom salom i mini šopom naših, ali i proizvoda respektabilnih domaćih brendova sa područja Gradiške. Uz svježu kupinu i vino, imali bismo i matični hladnocijeđeni sok, džem, rakiju i liker od kupine, koji bi našu plantažu učinili nezaobilaznom i neodovljivom usputnom stanicom na putu prema planini Kozari…“, zadovoljno na kraju razgovora poručuje Milovan.
Tekst: Petar Ninić
Foto: Arhiva porodice Matić