22 jul NAŠI „UKUĆANI“: PČELINJACI KRALJICA
Da li znate zašto su naši stari svoje domaće životinje nazivali „blago“? U davna vremena, kada nije postojao novac kao sredstvo plaćanja u obliku kakvog ga imamo danas i kada je zlato bilo osnovna valuta, naši preci su plaćanje veoma često vršili u naturi, kroz domaće životinje. One su oduvijek imale veliku vrijednost za domaćinstvo, obezbjeđivale su hranu, ponekad bile i radna snaga i uz sve to su, baš kao i novac bile pokretno dobro. Danas, na selima više nema toliko blaga, u vidu krava, goveda i druge krupne stoke. Istovremeno, među nama je oduvijek bilo prisutno i veoma često zapostavljeno „blago koje se ne veže“ – pčele. Za jednu porodicu iz Gradiške one su blago u pravom smislu te riječi. Radi se o porodici Trninić i njihovim pčelinjacima „Kraljica“, čije se blago zasniva upravo na pčelama.
Svoje prve aktivnosti u pčelarstvu Trninići su započeli 1997. godine i to na samo tri košnica. U to vrijeme, Predrag i Snježana su sav novac ulagali u satne osnove i proširenje pčelinjaka. Sezonu su završili sa osam košnica i osamdeset kilograma izvrcanog meda, a sve uz mentorski nadzor Duška Klincova, poznatog pčelara tog vremena. Inače, ljubav prema pčelarstvu Predrag je naslijedio od bake po majci i dalje je proširio na svoju djecu, Miloša i Natašu, danas odrasle ljude, koji su u porodični biznis uključili i svoje supružnike.
Predrag i Snježana Trninić, osnivači Pčelinjaka „Trninić“
„Kada smo prvi put bili na vrcanju meda kod našeg mentora, primjetili smo jedno veliko bure pored vrcaljke. Na pitanje čemu ono služi, Duško nam je odgovorio kako je to mjera količine meda koju će podijeliti. Porodici, prijateljima, doktorima… Ustvari, naš mentor nam je u prenesenom značenju želio usaditi jednu veliku životnu mudrost – Daj i vratiće ti se. E, u pčelarstvu je baš tako. Pčele nam daju mnogo, ali im ne smijemo ostati dužni. Postoje godine bez meda, kada moramo samo ulagati u pčelinjake, ali se desi i godina kao što je ova, koja nas nagradi višestruko za sav trud i zalaganje.“, naglašava Predrag.
Pčelinjak „Kraljica“ u ranu jesen
Godine koje su uslijedile donosile su Trninićima razvoj i povećanje obima proizvodnje. 2005. godine porodica je imala 50 košnica i to je bila prekretnica da se Predrag i Snježana u potpunosti posvete samo ovoj vrsti posla. Zahvaljujući dobrim godinama, Trninići kupuju dva imanja i to u selima Gornji Vilusi i Rogolji, gdje smještaju svoje pčelinjake. Pri tome, u razgovoru jasno naglašavaju kako su pčele „same sebi kupile imanja“. Na pomenutim lokacijama postoji bogata raznolikost biljne populacije, što im omogućava da pčelare stacionarno, bez velike potrebe za organizacijom seljenja pčelinjaka na pašu. Zbog toga, za njih ne vrijedi moderno pravilo da „med rodi samo na točkovima“. Trenutno, pčelinjake „Kraljica“ čini oko 200 košnica, pri čemu se ne „robuje“ njihovom broju, već se stalno radi na tome da se uspostave i održavaju jaka, zdrava i produktivna društva. Pored meda, Trninići proizvode i polenov prah, propolis, matičnu mliječ, različite mikseve pčelinjih proizvoda, ali i rojeve i matice. Uz sve navedeno, poseban segment su trmke koje Predrag „plete“ od raževe slame.
„Ljudi se vraćaju pčelarenju sa trmkama.“ – naglašava Predrag. „Do sada smo ih koristili za hvatanje rojeva, međutim, kao i u svemu i ovde je primjetan trend vraćanja na iskonske tehnike. Trmka obezbjeđuje uslove za pčele, koji su najsličniji njenim prirodnim staništima. Uz to, veliki broj kupaca nam traži med u saću, koji je najkvalitetniji upravo iz trmki…“, nastavlja Predrag.
Slamu za trmke Predrag sa porodicom proizvodi na vlastitom zemljištu i to od stare sorte raži, koja ima visoku stabljiku, pogodnu za uplitanje. Sami nasijavaju, uzgajaju i ručno srpom žanju raž. Zatim je kao nekada vežu u snopove i skladište do momenta izrade trmki. Kažu mi kako je najvažnije pogoditi pravi momenat za žetvu, kako slama ne bi bila presuva, a opet ni sirova, jer se oba nedostatka direktno odražavaju na buduću starinsku košnicu.
Temka – iskonska košnica kojoj se sve češće vraćamo
Kada su u pitanju mladi naraštaji porodice Trninić, Nataša i Miloš su od malih nogu direktno uključeni u sve aktivnosti proizvodnje pčelinjih proizvoda, pri čemu oboje imaju dijelove pčelinjaka za koje su odgovorni. Uz svoje supružnike sve više preuzimaju inicijativu u porodičnom biznisu. Važno je naglasiti kako je Nataša inženjer poljoprivrede i sekretar lokalnog Udruženja pčelara „Amfora“. Zahvaljujući mladalačkoj energiji i progresivnim idejama, budućnost pčelinjaka „Kraljica“ je možda značajno drugačija od brojnih drugih pčelarskih inicijativa. Naime, zbog angažmana na polju izrade i apliciranja razvojnih projekata, Trninići su se našli na mapi „Putevi Rima i meda“, kao dio projekta „AVEnture“, kojeg je implementirao Grad Gradiška i Turistička organizacija. Pored toga, u planu je izgradnja kapaciteta za doček gostiju i organizaciju boravka u prirodi, kao rezultat podrške EU4Agri projekta. Cilj je, kako mi kažu nastavak investiranja u savremenu opremu, koja će obezbijediti da se radi sa „malo manje leđa“, ali i u poseban pčelinjak koji će se bazirati na starinskom načinu pčelarenja u trmkama.
Nataša i Miloš Trninić, mladi naraštaji Pčelinjaka „Trninić“ sa svojim supružnicima
Na kraju, svoje domaćine pitam za „Kuću Lijevča i Potkozarja“. Snježana, koja je svo vrijeme priču o razvoju njihovih pčelarskih aktivnosti prepuštala Predragu i Nataši, ovog se puta uz osmjeh izborila za riječ i naglasila značaj saradnje sa pomenutom specijalizovanom prodavnicom lokalnih proizvoda.
„Želim da naglasim da smo jako zadovoljni i da je lijepo da naš Grad ima jednu takvu prodavnicu. To je veoma važno za nas male proizvođače, da imamo samo svoje mjesto na policama koje krase domaći brendovi. Kada bi naši proizvodi samo stajali u izlogu „Kuće“, to je već dovoljna reklama za nas…“, zadovoljno ističe Snježana Trninić sa porodicom na kraju razgovora.
Tekst: Petar Ninić
Foto: Arhiva porodice Trninić