16 sep NAŠI „UKUĆANI“: PG ARARAT
„Leba bez motike“ je izraz koji se u našem narodu oduvijek koristio za aktivnosti koje su po prirodi stvari bile postavljene tako da ostvaruju korist bez previše rada i zalaganja. Međutim, za jednu porodicu iz Laktaša, pomenuti izraz je konceptualno polazište svih njihovih aktivnosti. Nedostatak primarne poljoprivredne alatke u proizvodnji najvažnije namirnice u domaćinstvu ne mora uvijek da znači da smo odabrali da idemo prečicom. Ponekad nedostatak motike, ali i drugih oruđa za osnovnu obradu zemljišta podrazumjeva da se radi o regenerativnoj poljoprivredi i „no till gardening“ sistemu gajenja biljaka na zemljištu…Ali, da se vratimo na početak priče.
„Kada sam odlučio da se skućim, plac sam tražio očima pčela…“, započinje priču Aleksandar Kuzmanović iz sela Mrčevci, kontrolor leta porijeklom iz Srbije. Naime, vođen specifičnim zanimanjem, Aleksandar je krajem devedesetih došao u Republiku Srpsku i zaposlio se na mahovljanskom aerodoromu. Sa sobom je donio i ljubav prema pčelarstvu, koja će biti presudna da kupi plac u ulici bagremova.
„Ova mikrolokacije se zove Trnjaci. Na njoj, kao što samo ime kaže ima puno bagrema, šipurka, divlje kupine, kao i brojnih drugih korova. Da sam gledao samo taj segment lokacije, nikada ne bih kuću pravio ovde, međutim, posmatrano sa aspekta pogodnosti za razvoj pčelarstva, lokacija je idealna. Ima ona stara narodna poslovica koja kaže kako nijedna ruža ne daje med, ali ga zato svaki korov donosi u izobilju…“, nastavlja Aleksandar i naglašava kako je sam stambeni objekat izgrađen kao niskoenergetski, a opet u stilu stare šumadijske kuće.
Aleksandar Kuzmanović, idejni tvorac brenda „Ararat“
Kako to obično biva, kada se stvari u životu poslože prema prirodnim zakonitostima, jedna aktivnost je vodila drugoj. Kao iskusan pčelar, Aleksandar je shvatio da u današnjim uslovima uspješnog pčelarenja nema bez gajenja medonosnog bilja, kao što ni pravog domaćinstva nema bez jedne žene. Vođen tom logikom, Aleksandar na imanju sije i sadi ljekovito i aromatično bilje i ženi se ni manje ni više nego iz Jermenije. Naime, posredstvom dobrog prijatelja, na odmoru u pomenutoj zemlji upoznaje svoju sadašnju suprugu Zoyu, koja dolazi u Mrčevce i prihvata njegov način života i rada.
„Kako joj se dopalo ovde kod nas?“, pitam znatiželjno.
„Pa, gura. Živi!“, kroz iskren osmjeh kao iz puške odgovara Aleksandar i dodaje kako je nakon dolaska supruge primarni zadatak bio da se njoj obezbijedi zaposlenje, što su zajednički riješili na način da su registrovali gazdinstvo, preko kojeg su regulisali zdravstveno i penziono osiguranje, dok je osnovna djelatnost i izvor prihoda trebalo da bude upravo pčelarstvo i proizvodnja meda.
„Nije bilo baš tako. Na početku si mi rekao da me vodiš u Veneciju!“, u šali dobacuje Zoya, dok nam poslužuje limunadu sa listovima mente.
Upravo će menta, kao jedna od medosnonih biljaka koju su gajili na imanju inicirati potpuno novi način razmišljanja i organizacije preduzetničkih aktivnosti porodice Kuzmanović. Naime, provodeći slobodno vrijeme u jednom ugostiteljskom objektu, došli su do informacije kako lokalu svakodnevno trebaju svježi listovi mente za spravljanje koktela. Imajući pomenutu biljku na imanju, koja je bila proizvedena prema principima organske proizvodnje, Aleksandar i Zoya su započeli saradnju sa „Baš barom“ u Banja Luci, kojem su isporučivali mentu. To je praktično bio prvi komercijalni proizvod gazdinstva. Međutim, priroda i spontani razvoj događaja imali su drugačije planove za Kuzmanoviće. U izobilju mente i drugih biljaka ponikao je i jedan bosiljak.
Menta – inicijalni kreator nove ideje na PG „Ararat“
„Kroz saradnju sa restoranom „Rotkvica“ iz Banja Luke spoznali smo da im uvijek treba svježeg bosiljka. U tom momentu za njih smo proizvodili klice biljaka, te ni sanjali nismo da će upravo bosiljak postati naša glavna kultura. Na pitanje šta rade sa tolikim svježim bosiljkom u restoranu, dobili smo jednostavan odgovor – pesto.“, navodi Aleksandar i objašnjava mi kako je pesto jedan od najznačajnijih dodataka jelima na svijetu, originalno nastao u Italiji kao aromatični umak, kojeg se uvijek isplati imati u kuhinji, jer može veoma dobro i brzo da oplemeni brojna jela. Proizvodi se od usitnjenog bosiljka, kojem se dodaju bijeli luk, orašasti plodovi i ulje. Sam naziv potiče od italijanske riječi „pestare“, što u doslovnom prevodu znači „gnječiti u avanu“, odnosno asocira na postepenu i pažljivu pripremu umaka, gdje se svakom sastojku pridaje posebna pažnja.
Zahvaljujući mentorstvu Slavice Dragojević, vlasnice restorana „Rotkvica“, kao i velikoj količini vremena i truda uloženog u učenje o proizvodnji pesta, Kuzmanovići su vremenom dobili vrhunski proizvod. Cilj je bio, kako mi kažu da dođu do finalnog proizvoda za restorane, te da sa njih skinu teret pripreme umaka. Danas proizvode dvije verzije pesta, onaj sa dodatkom oraha i drugi sa pistaćima. Važno je naglasiti kako je Aleksandar u procesu učenja o tehnologiji gajenja ljekovitog i aromatičnog bilja imao veliku podršku od strane Nedeljka Kusturića, jednog od najznačajnih proizvođača u pomenutom sektoru, koji je kroz nesebično dijeljenje znanja i iskustava sa Kuzmanovićima zaslužan za vrhunski kvalitet bilja kojeg imaju.
Uporedo sa tehnološkim razvojem proizvoda, uradili su i poseban brending. Naime, svoje gazdinstvo nazvali su „Ararat“, iz poštovanja prema planini Ararat, koja je, kako mi pričaju središte duhovnosti Jermena. Nažalost, u prošlosti je pomenuta planina odlukom velikih sila pripala jednim dijelom Turskoj, pa je emotivna poveznica sa nazovom brenda još i veća. Urađen je specifičan logotip, koji predstavlja obrise Ararata, u čijem se podnožju nalazi jedna crkva. Koncepualno, gazdinstvo od početka pa do danas funkcioniše prema principima regenerativne poljoprivrede, zbog čega je „Leba bez motike“, kao simboličan prikaz koncepta biljne proizvodnje bez obrade zemljišta usvojen kao slogan brenda Kuzmanovića. Na imanju nema otpada, sav organski materijal se kompostira, biljke se gaje prema principima dobrih domaćina i nasleđuju jedna drugu na vlastito proizvedenom kompostu. Pčele su i dalje tu i obogaćuju cjelokupan koncept prozvodnje. Trud Kuzmanovića postaje sve prepoznatljiviji na tržištu, zbog čega su nedavno nagrađeni i sa zlatnom medaljom za kvalitet na sajmu „Plodovi sela malih proizvođača“, a u organizaciji Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.
Proizvodi gazdinstva
Trenutno, pesto umak poljoprivrednog gazdinstva „Ararat“ dostupan je u nekoliko restorana, specijalizovanih prodavnica, dok se značajan dio kupcima plasira i putem sektorskih manifestacija. Tako gurmani mogu u pomenutom umaku uživati u restoranima „Garden“ u Gradišci, te „Rotkvica“ i „Kaldrma“ u Banja Luci. Kada su u pitanju prodajni objekti, „Ararat“ je prisutan u „Maksiziji“ u Sarajevu, Marketu „Zrno“ i „Krajiškoj kući“ u Banja Luci, ali i u „Kući Lijevča i Potkozarja u Gradišci“, za koju Kuzmanovići kažu da gaji poseban odnos prema svim „ukućanima“, te da se sve aktivnosti u pomenutom prodajnom objektu dešavaju izuzetno jednostavno i brzo, a sve u korist zastupljenih brendova.
Bosiljak – vodeća biljka na imanju
Budućnost se na PG „Ararat“ zamišlja veoma optimistično. Regenerativna poljoprivreda je i dalje imperativno nit koja povezuje sve aktivnosti na gazdinstvu, koje ima pregršt ideja. Jedna od njih je i organizacija kooperantske proizvodnje bosiljka, ali i uvođenje suncokreta u proizvodnju, koji je dokazano jedna od vodećih biljnih kultura u održivoj poljoprivredi, te istovremeno medonosan. Uzgojem vlastitog suncokreta, te proizvodnjom ulja na imanju, još više bi se ispoštovao princip vlastite proizvodnje svih sastojaka za pesto umak, te u potpunost razvio jedan potpuno novi proizvod na kojem Aleksandar i Zoya trenutno rade – pašteta od suncokreta.
„Cilj nam je da jednog dana izađemo sa našim proizvodima u Evropu. Smatram da smo na idealnoj lokaciji po tom pitanju, jer je Gradiška jedini grad u BiH za koji se može reći da je „u Evropi“. Ljudi ovde imaju zemlju, šumu iza leđa i što je najvažnije – veliku rijeku. Život u Gradišci je opušteniji, uslovi za preduzetništvo su veoma dobri, što će nam zasigurno, uz pregršt ideja koje imamo, omogućiti da sa našim proizvodima izađemo u svijet…“, zadovoljno na kraju razgovora poručuje Aleksandar Kuzmanović.
Tekst i foto: Petar Ninić