01 jul NAŠI „UKUĆANI“: UDRUŽENJE ŽENA SRBAC
Moj prvi susret sa Udruženjem žena „Srbac“ desio se početkom 2020. godine, kada sam, kao član jednog projektnog tima tražio grupu korisnica za edukaciju iz oblasti proizvodnje i prerade ljekovitog bilja. Registrovano u jeku prvog Corona lockdown-a, Udruženje se hrabro otisnulo u brojne aktivnosti, koje će im, kako će se kasnije ispostaviti biti od velikog značaja za dalji rast i razvoj. Iako sam u međuvremenu imao priliku da pratim aktivnosti Udruženja, uslovi koje sam zatekao tokom našeg novog poslovnog susreta su me oduševili. Nekada smo se sastajali skromno u prostorijama opštine, a danas Udruženje žena „Srbac“ ima vlastiti izložbeni prostor u jednom velikom tržnom centru.
„Ljudi, šta sam ja propustio?!“, uzviknuo sam na ulasku u izložbeno-prodajnu prostoriju Udruženja, iskreno iznenađen bogatstvom sadržaja, aranžmana i originalnosti, dok mi je nekoliko nasmijanih članica poželjelo ponovnu dobrodošlicu.
„Mi smo samo željele da se družimo“, odgovaraju gotovo u glas moje sagovornice, otkrivajući zapravo inicijalni razlog za osnivanje Udruženja te 2020. godine. U tom periodu Srbac nije imao registrovano Udruženje žena. Inicijativa je potekla od Vesne Smiljanić, koja kao predsjednica Udruženja od prvog dana vodi sve aktivnosti organizacije i koja je, kako mi kažu prisutne članice, temelj njihove grupe. Ubrzo su žene shvatile da najveći broj članica Udruženja posjeduje neku svoju proizvodnju, a u okviru vlastitih gazdinstava. Danas Udruženje broji 53 aktivne članice, od kojih čak 22 žene izlažu svoje proizvode u prostorijama Udruženja. Pri tome, sve žene prave ili izrađuju različite proizvode i rukotvorine, vodeći se pri tome tradicionalnim recepturama njihovih majki i baka, kao i kulturnim nasleđem prostora na kojem žive.
„Tokom prvog perioda izolacije u Covid pandemiji, članice našeg Udruženja su izrađivale zaštitne maske za Dom zdravlja u Srpcu, ali i za Centar za socijani rad, te za štićenike i osoblje doma za nezbrinutu djecu „Rade Vranješević“ u Banja Luci. Uporedo sa tim odabrane smo da budemo dio projekta „Škola ljekovitog bilja“, a kojeg je podržavao USAID/Sweden FARMA 2 projekat. Od tog momenta započinje intenzivniji razvoj naših aktivnosti.“, ističe Vesna Smiljanić, predsjednica Udruženja.
Bogat asortiman Udruženja žena „Srbac“
Danas, članice Udruženja izrađuju sjajne pekmeze, džemove, razne likere, sokove, rezance, zatim veliki broj proizvoda na bazi ljekovitog bilja, među kojima se ističu prirodni čajevi, melemi, tinkture i domaći sapuni. Jedan dio žena se bavi i sa izradom tradicionalnih rukotvorina, ali i sa Zmijanjskim vezom, dok posebno mjesto u bogatom asortimanu Udruženja zauzimaju ukrasni medenjaci, te lutke za djecu od prirodnih materijala. Pomenuti proizvodi, ali i brojni drugi redovno osvajaju nagrade i priznanja na sektorskim sajmovima i izložbama. Na prošlogodišnjem sajmu „Plodovi sela malih proizvođača“, koji se održao u Banja Luci, Udruženje je osvojilo zlatnu medalju za pekmez od šljive, kao i srebrenu medalju za ajvar. Još važnije, sve prerađevine koje žene zajedno proizvode razultat su voća i povrća uzgojenog u domaćinstvima članica Udruženja. Kako mi kažu, stalno se vodi računa da se izađe u susret svakoj od žena koja ima neki oblik primarne proizvodnje. Bilo da se radi o jagodama, malini, aroniji, lješnjaku, paradajzu, paprikama ili pak ljekobilju, uvijek se primat daje namirnicama iz domaćinstava članica.
Dio programa na bazi ljekobilja
Jedna od aktivnih članica je i Cana Stojković, pedagog u penziji, koja kaže kako se oduvijek zanimala za ljekovito bilje i da je tu ljubav naslijedila od oca. Cana proizvodi tinkture od lavande i lovora, kao i razne čajeve, kremu od nevena, te nadaleko poznati Čudo melem. Radi se o melemu koji je našao široku primjenu u tretmanu promjena na koži, a čija je receptura originalno nastala u Rusiji. Dodatno, Cana zajedno sa ženama održava radionice iz oblasti psiho-socijalne podrške, pri čemu smatra da je najvažnija uloga Udruženja ustvari da žene budu podrška jedna drugoj u svakom trenutku.
Sličnim aktivnostima bavi se i Ljiljana Nuždić, jedna od osnivača Udruženja i proizvođač veoma kvalitetnih proizvoda na bazi ljekobilja. Sa iskustvom od petnaest godina, Ljiljana proizvodi meleme i tinkture od gaveza, zatim ulje od kantariona, te prirodne čajeve od kojih se izdvajaju limun trava (matičnjak), nana, kunica, kantarion, ali i vranilova trava, miloduh, ehinacea i majčina dušica sa kojima je Ljiljana imala priliku da se upozna tokom prethodno pomenute „Škole ljekovitog bilja“. Na kraju, posebno mjesto u Ljiljinom asortimanu zauzimaju i ručno rađene kutije za nakit.
Slađana Zvizdalo Suvajac proizvodi domaće, ručno rađene sapune na bazi svinjske masti, koji su brendirani pod nazivom „Softe“. Sapuni, čiji je naziv izveden od imena djece Sofija i Teodora posebni su još po nečemu. Naime, mast, kao osnovni sastojak sapuna se prema tradicionalnoj recepturi i tehnologiji „pere u devet voda“. Riječ je o postupku kojeg su još primjenjivale naše bake, a koji ima za cilj uklanjanje suvišnih primjesa, kao i ublažavanje mirisa masti. Pri tome, mast postaje snježno bijela, ugodnog blagog mirisa i pjenaste strukture. Pored osnovne verzije bez dodataka, u pomenute sapune se dodaju i neven i lavanda. Važno je naglasiti kako Slađana proizvodi i sapune na bazi ši putera, kokosovog i maslinovog ulja, kojima se zavisno o želja kupaca dodaju lavanda, neven, aktivni ugljen, bijela i zelena glina, te kafa. Novina je i sapun za pranje rublja, koji je u prošlosti imao jako veliku primjenu u domaćinstvima. Svi pomenuti sapuni su, kako nam Slađana kaže nastali iz vlastite potrebe, ali im je Udruženje obezbijedilo uslove za razvoj i povećanje proizvodnje.
Na kraju, ne treba zaboraviti ni Maru Mitrić, pčelarku, koja izrađuje divne i unikatne medenjake, zatim Gordanu Ivković koja je u Srpcu oživjela izradu Zmijanjskog veza, a koji je zaštićen na UNESCO-ovoj listi nematerijalnih dobara, te već pomenutu predsjednicu Udruženja Vesnu Smiljanić. Naime, Vesna izrađuje nadaleko poznate lutke od prirodnih materijala, namjenjene za djecu od najranijeg uzrasta pa do starijih kategorija. Svi dijelovi lutaka su izrađeni na način da ne postoji mogućnost odvajanja segmenata, lica su iscrtana, nema oštrih dijelova i sl. Za svoj rad, Vesna je nagrađena sa Zlatnom trešnjom na nedavno održanom Međunarodnom sajmu privrede, poljoprivrede, prehrane i turizma u Mostaru.
Unikatne, ručno rađene lutke Vesne Smiljanić
Svi prethodno nabrojani, ali i brojni drugi proizvodi Udruženja žena „Srbac“ mogu se kupiti u njihovom izložbeno-prodajnom prostoru u tržnom centru Fructa Trade u Srpcu, ali i u Kući Lijevča i Potkozarja u Gradišci, te Krajiškoj kući u Banja Luci. Kada je riječ o Kući Lijevča i Potkozarja, članice Udruženja ne kriju oduševljenje zbog brzog i efikasnog ostvarivanja saradnje sa Turističkom organizacijom Grada Gradiška, koja organizuje sve aktivnosti „Kuće“ i koja im je velikodušno otvorila vrata pomenutog prodajno-turističkog objekta.
Iz Srpca odlazim veoma zadovoljan. Dok se vozim „kanalom“ posmatram nepregledna polja kukuruza i soje, kao i veliki broj kombajna u žetvi. Obuzima me osjećaj sigurnosti da neće biti nestašice hrane, bez obzira na sve tmurne prognoze tamo nekih stručnjaka, koji zasigurno ne znaju da Srpcu, ali i širom Republike Srpske postoje brojna Udruženja žena koja vode računa o svima nama. Pitate se kako to one vode računa o nama? Pa, tako što na prvom mjestu brinu jedna o drugoj, pomažu svojim članicama u prevazilaženju različitih poteškoća, prednost uvijek daju domaćim namirnicama i sirovinama proizvedenim na gazdinstvima svojih članica, čuvaju naše stare običaje, tradiciju i pomalo zaboravljene recepture, godišnje produkuju ogromne količine hrane i drugih proizvoda, te na kraju sve to rade u veoma pozitivnom raspoloženju.
Ne, ne trebamo se pitati kako one vode računa o nama. Trebamo se ugledati na njih i podržati njihov trud i rad.
Tekst i foto: Petar Ninić
